Koliko je danas teško preseliti se sa Balkana u Ameriku
Bio je 20. novembar 2018. kada je Nataša Stanković, tada 45-godišnja preduzetnica, spakovala život u četiri kofera i prohladni, kišni Beograd zamenila sunčanom Floridom.
Dobila je vizu iz drugog pokušaja na „lutriji" u okviru imigracionog programa DV i šansu za život u Americi, ali da bi zelenu kartu iskoristila morala je da prođe kroz dvogodišnji imigracioni proces.
„U maju 2017. sam dobila obaveštenje da sam izvučena, potom sam popunila obrazac preko interneta i sećam se da su tražili gotovo sve – od datuma rođenja, imena predaka, škole, poslova koje si radio", priča Nataša u telefonskom razgovoru za BBC na srpskom.
Obavila je obavezne lekarske preglede, platila taksu „veću od 300 dolara", a u julu 2018. uspešno je prošla i intervju u američkoj ambasadi u Beogradu, priseća se.
„Za nekoliko dana dobijam pasoš sa vizom uz rok do kojeg moram da odem tamo, sećam se i danas – bio je to 17. decembar, a ja na Floridu stižem 20. novembra", dodaje Stanković.
Za priliku koju je Stanković dobila i u skoro cajtnotu iskoristila mnogi su 2026. ostali uskraćeni, makar privremeno, jer je u decembru prošle godine stopirana „lutrija" (Diversity visa programme – DV1) na kojoj su mnogi stranci poput nje decenijama aplicirali za „zelenu kartu".
Administracija Donalda Trampa povukla je taj potez pošto je portugalski državljanin, koji je 2017. tako došao u Ameriku, usmrtio dvoje ljudi na Univerzitetu Braun u saveznoj državi Roud Ajlend.
Krajem 2025. i početkom 2026, Stejt department je pooštrio pravila ulaska za one koji u SAD dolaze kao dobitnici lutrije, članovi porodica ljudi koji već legalno borave ili budući radnici američkih kompanija i institucija.
Detaljnije provere, kontrola naloga na društvenim mrežama, takse za učesnike lutrijskog programa, upotreba veštačke inteligencije i visoke naknade za kompanije koje žele da uvezu radnu snagu samo su neke od najvažnijih.
Pored toga, za državljane 75 zemalja, među kojima su i sve države Zapadnog Balkana, osim Srbije (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo i Severna Makedonija), privremeno je potpuno obustavljeno izdavanje imigrantskih viza.
Imigracioni procesi za stanovnike ovih zemalja nisu stopirani, ali ključni i završni korak, na kojem bi njihovi pasoši trebalo da budu vizirani, zbog toga trenutno nije moguć, kaže Dušan Dragićević, savetnik za imigraciona pitanja koji je 24 godine radio za Stejt department u ambasadi SAD u Beogradu.
„To stvara velike frustracije, odnosi se i na supružnike ili srodnike koji moraju mnogo da čekaju kako bi se spojili sa porodicom u Americi, ali i na one koji su podneli zahteve za radne vize.
„Najviše strepe ‘lutrijaši’ – program lutrije važi samo godinu dana, pa oni koji su čak i došli na red da im se zakaže intervju i čekaju datum, sada strahuju da li će na kraju dobiti vize", objašnjava Dragićević za BBC na srpskom.
Nekoliko ljudi iz tih zemalja koji su trenutno u ovom procesu i sa kojima je BBC stupio u kontakt nisu želeli da razgovaraju usled bojazni da bi to moglo da utiče na njihove šanse da dobiju vizu.
- Amerika suspendovala useljeničke vize za 75 zemalja: ‘Vrsta pritiska, baš kao carine’
- ‘Nismo tu da oduzimamo živote’: Kako američki ICE regrutuje i trenira ljude
- Život u ICE pritvoru: Svedočenje srpskog kamiondžije iz Amerike
Kako od Zapadnog Balkana do Amerike?
Postoje „dva i po načina", kaže Dragićević.
„Polovina" je dobijanje vize na lutriji, gde prijavljeni, osim ispunjavanja uslova, podnošenja dokumentacije i uspešnog razgovora u ambasadi, zavise i od mnogo sreće.
Za one koji ne žele da se uzdaju u lutriju, tu su još dva „osnovna načina", kaže Dragićević.
„Jedan ide preko srodnika u prvom kolenu, oca, majke, sestre, brata, dece ili supružnika – to je spajanje porodice.
„Srodnik vam je u Americi, ima zeleni karton ili američko državljanstvo i može da podnese zahtev da mu se pridruži član porodice", objašnjava.
Drugi način je da pre odlaska zainteresovani pronađu stalno zaposlenje i dobiju neku od viza namenjenih radnicima.
„Tada kompanija ili institucija inicira proceduru za novog zaposlenog, ali danas ona traje prilično dugo, nekada je bilo znatno brže.
„Postoje i potkategorije, poput dobijanja vize na osnovu investiranja u Americi između milion i dva miliona dolara, ali to nije baš često za ljude sa našeg podneblja", dodaje.
Pogledajte: Posteri nalik na policijske fotografije uhapšenih imigranata postavljeni ispred Bele kuće
Šta se promenilo?
Sistem najpoznatiji kao lutrija formalno se naziva DV program (Diversity Visa Program) i prijave se uobičajeno podnose u jesen svake godine, tokom septembra, oktobra ili novembra.
Uveden je 1990-ih i pravo prijave do sada su imali svi koji su redovno završili srednju četvrogodišnju školu ili imaju specifično zaposlenje koje se kvalifikuje za taj program, objašnjava Dragićević.
Krajem 2025. promenjen je način podnošenja zahteva i sada je obavezno skeniranje pasoša, unošenje podataka iz tog dokumenta i plaćanje takse od jednog dolara.
Obavezno je i navođenje svih naloga na društvenim mrežama koje prijavljeni moraju da učine javno vidljivim, kako bi Stejt department mogao da ima uvid u sadržaje.
„Stejt department je krajem 2024. uveo Stejt čet (State Chat), alat koji koristi veštačku inteligenciju i, između ostalog, služi za pronalaženje različitih podataka koje ste možda podneli na dve različite prijave.
„Ako ste podatke na jednoj prijavi popunili drugačije od onih na drugoj, to može da utiče na odobravanje viza", objašnjava Dragićević.
Advokat Miroljub Đukić iz Čikaga, koji radi sa klijentima pogođenim izmenama, u novim pravilima vidi nekoliko spornih tačaka.
„Ako pronađu da si nešto objavljivao, na primer, protiv politike Izraela ili Trampove administracije, mogu da te odbiju pod izgovorom da si bezbednosna pretnja po Ameriku", kaže za BBC na srpskom.
Obavezna taksa od jednog dolara, iako je niska, mogla bi da smanji broj prijava u nekim zemljama sveta.
„Problem je što veliki broj ljudi, na primer u Africi, nema bankovne račune i samim tim se proces apliciranja komplikuje.
„Pokušavaju da otežaju dobijanje zelene karte", smatra Đukić.
Znatno drugačije će se dolaziti i do H-1B viza namenjenih kvalifikovanim radnicima, koji u Ameriku odlaze na poziv kompanija, jer će one morati da uplate 100.000 dolara da njihov zahtev uđe u proceduru.
„To je izazvalo toliko rasprava o tome da li je potrebno i legalno, koliko utiče na firme i da li će one sada manje tražiti ljude van Amerike, a postoje i sudski sporovi pokrenuti protiv Stejt departmenta", objašnjava.
Zbog dodatnih provera kandidata za ove vize, period čekanja je u nekim zemljama, poput Indije u kojoj ima veliki broj prijavljenih, znatno duži nego ranije, dodaje.
„Cilj te politike je da kompanije zapošljavaju američke državljane, jer Trampova administracija preferira ‘domaću pamet’", zaključuje Dragićević.
- Kome je sve Tramp zabranio ulazak u Ameriku
- Kako bi Amerika izgledala bez imigranata
- ICE hapsi, ali ljubav pobeđuje: Drama Francuskinje zbog davne romanse
Sve promene pomno prati Nevena Aleksić koja od 2016. živi u Hjustonu, jednom od najvećih američkih gradova.
Nevena vodi blog Američki san, pokušavajući da pomogne ljudima sa Balkana prilikom dolaska i borbe sa papirologijom.
Proces imigracije je „oduvek bio složen i dugotrajan i nikada nije mogao da se završi od danas do sutra", ali je posle uvođenja promena „još teži", kaže ona za BBC na srpskom.
„Sada ne znaš koliko će da traje i da li će uopšte da se završi.
„Javljaju mi se ljudi koji su u procesu i kažu da imaju neverovatne probleme, neki su već u Americi, pokušavaju da dobiju novu vizu i ne znaju da li im je poslednji radni dan i da li će morati da napuste zemlju", opisuje.
Nevena Ristić u Teksasu nije imala neprijatna iskustva sa Imigracionom službom, ali primećuje da sve više doseljenika oseća da su „politički nepoželjni".
„Hjuston je veliki i izrazito multietnički grad, pa taj osećaj nije toliko izražen, iako se za mojih 10 godina ovde atmosfera prilično promenila", opisuje.
„Politika je Amerikance podstakla da se osećaju ugroženo, između ostalog i zbog toga što nikada nisu gore živeli, a većini je važno da te znaju.
„Ako te ne poznaju, shvataju te kao pretnju i u strahu su da će im neko oteti poslove", tvrdi.
Pogledajte: Biti imigrant u SAD znači živeti u stalnom strahu, kaže pevačica Šakira za BBC
Šta oštrija politika donosi Americi?
Od početka Trampovog drugog mandata „mnogo je teže" doći u Ameriku legalno kao strani radnik, kaže advokat Đukić.
Pooštrena imigraciona politika državi ne donosi „nikakvu korist".
„Naprotiv – ima veliku štetu.
„Dosad je Amerika besplatno dobijala školovane i stručne ljude", kaže Đukić.
Nova obaveza kompanija, koje takve ljude zapošljavaju, da plaćaju namet od 100.000 dolara „stopirala je dolazak kvalifikovanih ljudi iz Srbije sa ovom vizom", tvrdi.
Oni sada traže poslove u drugim državama ili pokušavaju da preko drugih viza dođu do SAD, dodaje.
Neki stručnjaci u Americi ukazuju i da bi aktuelna imigraciona politika mogla da ugrozi rast broja stanovnika Amerike.
Dušan Dragićević osnove takve politike smatra dobrim i opravdanim, ali način na koji se trenutno sprovodi vidi kao dugoročno neodrživ.
„Tokom decenija u imigracionom sistemu Amerike, uvek sam se pitao zbog čega se toliko dugo dopuštao ilegalan ulazak u SAD, gde su ljudi i duže od 10 godina nelegalno boravili u zemlji", objašnjava.
Kasnije bi to komplikovalo rešavanje njihovog statusa.
„Oni posle toliko godina stvore život i porodice, tada je već teško biti surov u pristupu, kako to sada radi Trampova administracija, pa se nalazio način da im se nekako dozvoli ostanak u zemlji", ukazuje.
Pogledajte priču o porodici koju je razdvojila Trampova imigraciona politika
Uprkos promenama u Americi, Nataša Stanković bi uradila isto što i deceniju ranije.
Kada bi je bilo, opet bi se prijavila za lutriju.
„Navikla sam se na život ovde, iako su mi mnogi govorili da sam luda kada sam rešila da se selim sa 45 godina iz Srbije i počnem potpuno iz početka.
Dvogodišnji proces dobijanja vize sada joj se čini lakšim nego kada je kroz njega prolazila u Beogradu.
„Shvatiš da je intervju u konzulatu ništa u odnosu na sve što te kasnije čeka", kaže Stanković.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
- Šta je ICE u Americi i kakva ovlašćenja imaju agenti da upotrebe silu
- ‘Iznosiš smeće, a ICE agenti te love’: Iza kulisa života u Mineapolisu
- Čovek koji kroji Trampove najkontroverznije političke odluke
- Američki zakon o Zapadnom Balkanu: Koliko Srbija treba da brine
- Trampov obračun sa migrantima: Ko je sve na meti
- Trampova imigraciona politika ponovo razdvaja porodice – pretnja i onima koji su se ujedinili posle decenije
!function(s,e,n,c,r){if(r=s._ns_bbcws=s._ns_bbcws||r,s[r]||(s[r+”_d”]=s[r+”_d”]||[],s[r]=function(){s[r+”_d”].push(arguments)},s[r].sources=[]),c&&s[r].sources.indexOf(c)<0){var t=e.createElement(n);t.async=1,t.src=c;var a=e.getElementsByTagName(n)[0];a.parentNode.insertBefore(t,a),s[r].sources.push(c)}}(window,document,"script","https://news.files.bbci.co.uk/ws/partner-analytics/js/fullTracker.min.js","s_bbcws");s_bbcws('setStory', {'origin': 'optimo','guid': 'cj0vlpm2e08o','assetType': 'article','pageCounter': 'serbian.articles.cj0vlpm2e08o.lat.page','title': 'Koliko je danas teško preseliti se sa Balkana u Ameriku','author': 'Grujica Andrić – BBC novinar','published': '2026-05-06T08:10:33.346Z','updated': '2026-05-06T08:10:33.346Z'});