Povratak na Mjesec – uspješno lansirana misija Artemis II
Istorijska misija "Artemis II", koja za cilj ima putovanje oko Mjeseca sa ljudskom posadom, uspješno je započela svoje putovanje 2. aprila u 00:35 po srednjoevropskom vremenu. Sa Svemirskog centra "Kenedi" na Floridi, nova generacija svemirskih istraživača – četvoro astronauta – poletjela je ka Zemljinom prirodnom satelitu. Američka svemirska agencija NASA potvrdila je da su se ubrzo nakon lansiranja, preciznije, dva bustera odvojila od rakete, a potom, oko osam minuta nakon spektakularnog uzlijetanja, i prvi stepen rakete uspješno je napustio svemirsku kapsulu, signalizirajući početak kompleksne putanje.
Ovaj događaj privukao je ogromnu pažnju javnosti, podsjećajući na zlatno doba svemirskih istraživanja. Desetine hiljada ljudi okupile su se na pristaništu Kokoa Bič, kao i na okolnim plažama, kako bi svjedočile uzlijetanju rakete impresivne visine, jednake zgradi od 32 sprata. Pripreme za lansiranje i sam spektakl izazvali su velike gužve na obližnjim putevima i plažama, stvarajući atmosferu sličnu onoj koja je pratila lansiranja u okviru programa "Apolo" tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka. Ova misija je prva sa ljudskom posadom ka Mjesecu još od 1972. godine, čime je označeno novo poglavlje u ljudskom istraživanju svemira.
Glavni zadatak posade misije "Artemis II" jeste temeljno testiranje svemirske letjelice "Orion", koja predstavlja istraživačko vozilo dizajnirano za prevoz astronauta do Mjeseca i nazad. Četvoročlanu ekipu čine američka astronautkinja Kristina Koh, njene američke kolege Viktor Glover i Rid Vajzman, te kanadski astronaut Džeremi Hansen. Oni će pažljivo upravljati "Orionom", povremeno ga ručno pilotirajući, te će vršiti provjere ključnih sistema za održavanje života unutar kapsule, kao i komunikacionih veza. Predviđena putanja leta formiraće osmicu oko Zemlje i Mjeseca, a očekuje se da će cijela misija trajati oko deset dana. Tokom ovog putovanja, astronauti će se naći na udaljenosti većoj od 400.000 kilometara od Zemlje, što je dalje nego što je bilo koji čovjek ikada ranije putovao u svemiru. Važno je napomenuti da slijetanje na Mjesec ovoga puta nije predviđeno; letjelica će se približiti tamnoj strani Mjeseca na oko 7.400 kilometara.
Za lansiranje astronauta u svemir korišćena je nova i do sada najmoćnija raketa NASA-e, pod nazivom "Space Launch System" (SLS). I dok je NASA predvodila razvoj kapsule "Orion", ključni dio evropskog servisnog modula letjelice "Orion" (European Service Module – ESM) proizvela je kompanija "Erbas" u Bremenu, u Njemačkoj, u ime Evropske svemirske agencije (ESA). Ovaj modul predstavlja pogonsko "srce" misija programa "Artemis" ka Mjesecu, obezbjeđujući vitalne funkcije poput pogona, električne energije, kontrole temperature, te neophodne vode i kiseonika za posadu. Sistem se oslanja na ukupno 33 motora, uključujući i modifikovani motor za orbitalne manevre preuzet iz programa "Spejs šatl".
Misija "Artemis II" predstavlja drugi korak u ambicioznom NASA programu istraživanja Mjeseca, "Artemis". Prva misija, "Artemis I", uspješno je izvedena 2022. godine, kada je bespilotna letjelica "Orion" poslata u orbitu oko Mjeseca i bezbjedno vraćena na Zemlju. Kroz program "Artemis", NASA planira da šalje astronaute na sve zahtjevnije misije istraživanja Mjeseca, sa jasnim ciljem ostvarivanja novih naučnih otkrića i postavljanja temelja za prvu misiju sa ljudskom posadom na Mars. Američka svemirska agencija gaji nadu da bi slijetanje na Mjesec, u blizini njegovog južnog pola, moglo biti ostvareno već 2028. godine. U širem kontekstu, ova misija je ključna za uspostavljanje dugoročnog prisustva ljudi na površini Mjeseca, ali i za zadržavanje tehnološke prednosti u svemirskoj trci, s obzirom na to da Kina planira da do kraja 2030. godine pošalje svoje astronaute na Mjesec. Za buduće misije slijetanja na Mjesec, NASA je angažovala privatne američke kompanije "Spejs Iks" (Ilon Mask) i "Blu Oridžin" (Džef Bezos) da obezbijede letjelice za slijetanje. Ako sve bude teklo po planu, naučna zajednica procjenjuje da bi misije sa ljudskom posadom ka Marsu mogle uslijediti tokom tridesetih ili četrdesetih godina ovoga vijeka.