Praistorijski ljudi ciljano lovili ženke mamuta

Mamuti su nestali sa kopnenih djelova Sjeverne Amerike i Evroazije prije oko 10.000 do 12.000 godina, na kraju ledenog doba, kada se klima naglo zagrijala, a otvoreni travnati predjeli na kojima su nalazili hranu zamijenjeni šumama i vlažnom tundrom

Runasti mamuti bili su omiljena lovina ljudi iz ledenog doba u Evroaziji i Sjevernoj Americi iz više razloga. Jedna životinja mogla je da obezbijedi veliku količinu mesa i masti. Njena koža koristila se za izradu odjeće, dok su se kosti i kljove mogle oblikovati u alatke, oružje i umjetničke predmete. Najveće kosti služile su i kao građevinski materijal za skloništa i druge objekte.

Novo istraživanje pokazuje da su praistorijski ljudi veoma pažljivo birali mamute koje će loviti. Koristeći genetske podatke iz kostiju koje su ljudi sakupljali na 11 lokaliteta u Poljskoj, Austriji, Češkoj, Njemačkoj i Rusiji, naučnici su otkrili da su uglavnom ubijali ženke mamuta, prenosi agencija Rojters.

Oko 70 odsto mamuta čije su kosti proučavane na tim lokalitetima bile su ženke, dok je 30 odsto bilo mužjaka. Poređenja radi, među kostima mamuta pronađenim u prirodnom okruženju, 66 odsto pripadalo je mužjacima, a 34 odsto ženkama.

Istraživači su analizirali drevni DNK 521 mamuta koji su živjeli tokom proteklih približno 50.000 godina širom Evroazije i Sjeverne Amerike. Među njima je bilo 100 mamuta sa deset lokaliteta na kojima su ljudi sakupljali kosti u srednjoj i istočnoj Evropi, kao i jednog u Sibiru, te 421 mamut pronađen u prirodnom okruženju.

"To je odlično pitanje i još ga aktivno istražujemo", kazala je Hana Muts, postdoktorska istraživačica u Centru za paleogenetiku, zajedničkoj instituciji Univerziteta u Stokholmu i Švedskog muzeja prirodne istorije, i glavna autorka studije objavljene u časopisu Current Biology.

"Jedna od mogućnosti jeste da su runasti mamuti živjeli u krdima koja su predvodile ženke, poput savremenih slonova, pa su se te grupe možda kretale predvidljivijim, sezonskim putanjama. Danas krda ženki slonova imaju relativno stabilna područja kretanja, dok su odrasli mužjaci usamljeniji i često lutaju mnogo širim prostorima. Ta predvidljivost možda je ljudima iz ledenog doba omogućavala da više puta lakše pronađu krda koja su predvodile ženke", rekla je Muts.

Krda su najvjerovatnije bila matrijarhalna i činile su ih odrasle ženke i mlade jedinke oba pola, prenosi Rojters.

"Moglo bi se pretpostaviti i da je bilo lakše opkoliti krdo sa mladuncima, jer ženke vjerovatno nijesu bile spremne da ih napuste i pobjegnu", rekao je evolucioni genetičar iz Centra za paleogenetiku i jedan od starijih autora studije Love Dalen.

Dalen je napomenuo da su ženke mamuta uglavnom bile manje od mužjaka i možda nešto lakše za ubijanje. Odrasli mužjak mogao je da bude težak do šest tona i visok do 3,4 metra u ramenima, dok je odrasla ženka težila oko četiri tone i bila visoka približno 2,9 metara.

Ljudi koji su nastanjivali područja u kojima su živjeli mamuti bili su nomadski lovci-sakupljači. Sakupljali su jestive biljke i lovili različite sisare ledenog doba, među kojima su bili runasti nosorozi, irvasi, bizoni i jeleni. U pojedinim kostima mamuta sa proučavanih lokaliteta pronađeni su zabodeni vrhovi projektila.

Lovci su možda koristili i sam teren protiv mamuta, tjerajući ih u zamke ili prema prirodnim preprekama poput litica i močvara.

"Mislim da su drevni ljudi vjerovatno lovili mamute koristeći teren u svoju korist. Mogu da zamislim da su, na primjer, koristili blato ili močvare kako bi životinje ostale zarobljene, prije nego što bi ih napali kopljima, kratkim bacačkim kopljima ili strijelama", rekao je evolucioni genetičar iz Centra za paleogenetiku i jedan od starijih autora studije David Dijes del Molino.

Najveći lokalitet za lov na mamute obuhvaćen istraživanjem zove se Krakov Spadzista i nalazi se na jugu Poljske. Star je između 25.000 i 30.000 godina i sadrži ostatke više od 100 mamuta, kamene alatke i dokaze o komadanju njihovih tijela.

Mamuti su nestali sa kopnenih djelova Sjeverne Amerike i Evroazije prije oko 10.000 do 12.000 godina, na kraju ledenog doba, kada se klima naglo zagrijala, a otvoreni travnati predjeli na kojima su nalazili hranu zamijenjeni šumama i vlažnom tundrom. O ulozi ljudi u njihovom izumiranju i dalje se raspravlja.

Posljednji mamuti živjeli su na ostrvu Vrangel, usamljenom području uz obalu Sibira, prije nego što su konačno nestali prije oko 4.000 godina. Druga istraživanja pokazala su da je ta populacija, uprkos maloj brojnosti i visokom stepenu ukrštanja u srodstvu, bila stabilna sve do neposredno prije izumiranja.

U novoj studiji istraživači su identifikovali jednog mamuta sa ostrva Vrangel koji je imao genetsko stanje poznato kao "X0/XX mozaicizam", odnosno kombinaciju polnih hromozoma zbog koje biološki nije bio ni ženka ni mužjak. Kod ljudi se to stanje naziva Tarnerov sindrom.

"Nije jasno da li je taj X0/XX mozaicizam na bilo koji način povezan sa malom brojnošću populacije mamuta na ostrvu Vrangel ili je riječ o razvojnoj pojavi koja se mogla javiti u bilo kojoj populaciji mamuta", rekla je Muts.