Spomenik prirode – Đalovića klisura: Ekološka rana postala biser
Pješačka staza vodi kroz srce divljine i nudi nezaboravno iskustvo, spajajući ljepotu divljih planinskih vrhova s mirisom netaknutih šuma, a pejzaži ostavljaju bez daha…
Mjesto gdje je nekada investitor minihidroelektrane (mHE) raskopao put i korito rijeke Bistrice, u Đalovića klisuri kod Bijelog Polja, danas je biser Balkana, zahvaljujući Agenciji za zaštitu prirodnih dobara i entuzijazmu direktora Željka Madžgalja.
U to se uvjerila ekipa novinara iz Bijelog Polja, koja je zvanično prva učestvovala u promotivnoj pješačkoj turi: Manastir Podvrh – Đalovića klisura – Bistrica. Redosljed, ukoliko volite penjanje umjesto spuštanja, kako je bilo u ovom slučaju, može biti i obrnut.
U okviru projekta valorizacije Đalovića klisure i Đalovića pećine (koja se nalazi u blizini, ali nije u zaštićenom području) izgrađen je odličan put od Bistrice do Manastira Podvrh, iznad kojeg se pruža pogled na stubove buduće žičare, koji se nalaze blizu samog ulaza.
Đalovića klisura predstavlja jedno od najimpresivnijih prirodnih područja sjevera Crne Gore. Nalazi se na zapadnom obodu Pešterske visoravni i proteže se dužinom od oko 7,5 kilometara. Klisura je usječena u krečnjački masiv i dostiže dubinu do 627 metara, što je čini jednim od najdramatičnijih pejzaža u regionu.
Bjelopoljska Bistrica je glavni hidrološki objekat zapadnog dijela Pešterske visoravni i područja Korita. Nastaje spajanjem Goševske i Grebske rijeke na 905 metara nadmorske visine. U gornjem i srednjem dijelu toka izgradila je duboku klisuru, dok u donjem dijelu ima oblik normalne doline, kojom se dalje uliva u Lim.
Dok koračamo lijevom dolinskom stranom rijeke, pogled nam privlače masiv Gradine koji se izdiže sa desne strane na 1.307 metara nadmorske visine, kao i lijevi plato Sušca na 1.156 metara.
Iz pravca Mojstira uređena široka staza (nekadašnji raskopani put) vodi lijevom dolinskom stranom uzvodno pored rijeke Bistrice.
Tu kreće naš ulazak u dublju, divlju prirodu koja krije prave dragulje Pešterske visoravni – Zaštićeno područje Spomenik prirode “Đalovića klisura” (kod mosta ispod Podvrha) koji se nalazi na njenom zapadnom obodu.
Preuređena staza, preko drvenog mostića širokog jedva metar, uspinje se prema Manastiru Podvrh, dok se lijevo, uz tok Bistrice pomoću sajli uz stijene, za one smjelije, put uz samu rijeku nastavlja sve do Juriških vrela, gdje dostiže najveću dubinu od oko 600 metara, a potom i do najviše tačke izvorišta – Glave Bistrice.
“U raščišćavanju i pripremi staze pomogli su nam i radnici preduzeća ‘Komunalno Lim’, dok smo visinski dio uređivali ja i Filip Bulatović”, kazao je Madžgalj.
Prizor koji nas je dočekao pod mostom ispod Podvrha, na oko 700 metara nadmorske visine, ostavlja bez daha.
Zaštićeno područje obuhvata oko 350 hektara na teritoriji opštine Bijelo Polje.
“Sam tok rijeke Bistrice sa riječnim terasama – od izvorišta Glava Bistrice do izlaza iz klisure – nalazi se pod strogim režimom zaštite II stepena (oko 5 hektara). Južna i sjeverna strana klisure nalaze se pod režimom zaštite III stepena”, objasnio je Madžgalj.
Na kraju staze, na čudesnoj ravni opasanoj stijenama koje paraju nebo, puca pogled na jedan od najljepših manastira – Podvrh. Iako neupadljive spoljašnosti, teško je i naslutiti da se tu nalazi jedan od najljepših primjera umjetnosti na Balkanu – pozlaćeni ikonostas koji je dobio prvu nagradu na izložbi u Parizu 1971. godine. Manastirska crkva sagrađena je 1606. godine, a u njenoj skrivnici je tek 1960. godine pronađeno Divoševo jevanđelje, nastalo oko 1330. godine.
Otvaranjem edukativne staze i “Đalovića klisure” Bjelopoljci su dobili raj u koji mogu da pobjegnu za vikend i napune baterije, i konačno imaju specijalno mjesto za goste kojima žele da pokažu neko specijalno mjesto.
Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje zvanično je osnovana krajem 2024. godine, a sa operativnim radom je počela u avgustu 2025. godine. Njena primarna uloga je institucionalna zaštita, očuvanje vrsta, ekosistema, pejzaža i održivo upravljanje u zaštićenim područjima na teritoriji ove opštine, a pored Đalovića klisure za spomenik prirode proglašena je i rijeka Ćehotina.