Teodora Uskoković: Željna sam Crne Gore, želim znanje prenijeti na mlade

<!—->Zapaženu međunarodnu karijeru posljednjih godina Teodora gradi van granica naše zemlje, školovala se u Podgorici, Novom Sadu i Beču, a nastupala je na brojnim festivalima i koncertnim scenama širom regiona i Evrope.

U emisiji Mladovanje na TVCG kaže kako je čitav svoj život posvetila muzici, a već od malih nogu dane je provodila u očevoj radnji muzičkih instrumenata: “Družila sam se sa njegovim prijateljima muzičarima, muzika je od malih nogu bila oko mene…”

Umjesto klavira ipak violončelo

Iako je klavir bio prvi instrument koji je dobila na poklon od oca, Teodora je ipak odabrala violončelo: “Klavir je moja prva ljubav. Roditelji su me upisali na klavir, počela sam sa tim instrumentom, ali sam uvijek voljela gudački zvuk, simfonijski, uvijek sam krišom išla da slušam probe orkestra. Nijesam tada kapirala, ali sam sa 16 godina shvatila da mene ispunjava violončelo”.

Teodora nakon Srednje muzičke škole “Vasa Pavića”, sa 18 godina odlazi u Beč, a sve je krenulo od festivala gudača u Perastu.

“Otišla sam na majstorski čas kod Đorđa Bajića, našeg čovjeka iz Beča koji tamo predaje. U tom periodu sam imala skoro 18 godina i svirala sam godinu i po violončelo. Nakon tog časa je rekao da bi volio da dođem tamo, da provedem dio školovanja u Beču i da bi on volio da sve to isprati”, prisjeća se Teodora.

Govoreći o tome što je željna Crne Gore jer je posljednjih godina van granica svoje zemlje i je li odlazak mladih umjetnika njihov usud, Teodora odgovara: “Zašto moramo da odemo da bi nešto naučili i uspjeli? Ne kažem da ne može da se i ovdje nešto nauči, ali ko je više ambiciozan mora to da uradi. Ja sam uvijek htjela da odem. Ali smatram da Crna Gora itekako sada ima mladih koji su se vratili i neka mlada osoba može da bira da hoće da ide ili neće da ide”.

Studije je nastavila u Novom Sadu za koji kaže da je njena najveća ljubav: “Sedam godina sam tamo. I nema veze što dijelimo isti rođendan, tu sam se najviše izgradila kao umjetnica. Svakoj mladoj osobi koji traga za nekim gradom, a da je to Balkan – rekla bih Novi Sad”.<!—->

Njen prvi veliki koncert desio se upravo u Novom Sadu 2018. godine, što je bilo i velika prekretnica u njenoj karijeri.

Osnovala i Festivalski orkestar Crne Gore

Teodora je nastupala sa velikim imenima klasične muzike, poput Maksima Vengerova, Stefana Milenkovića i Miše Majskog: “Kad imate priliku da sarađujete s takvim ljudima ne možete ni da spavate od uzbuđenja. I ta neka vrsta ushićenja i adrenalina…pa onda osvane taj dan. Sjećam se da sam trebala da sviram sa Stefanom Milenkovićem i toliko sam imala želju da iskažem zahvalnost što me izabrao i da opravdam to povjerenje…najljepši su momenti kad svirate i stvarate umjetnost zajedno, to hrani dušu…”

Pored umjetničke karijere osnovala je i Festivalski orkestar Crne Gore, sa željom da nešto vrati svojoj zemlji.

“To je grupa od 25 mladih crnogorskih umjetnika koji su obrazovanje stekli širom svijeta. Pola se orkestra vraća u Crnu Goru, pola još uvijek ne. Sviraćemo zajedno i vjerujemo da to zaista vrijedi…”

Teodora je od septembra prošle godine jedna od članica Savjeta omladinskih inicijativa Predsjednika Crne Gore: “Aktivni smo. Nijesam imala očekivanja od toga, a ja sam i jedini glas kulture tamo. Pozivam sve umjetnike da i oni budu dio savjeta jer je to prilika da kažemo šta nam smeta u našoj i zemlji i kako da se mijenjaju stvari”.