Umjesto zaborava i prećutkivanja, umjetnost kao prostor istine i dijaloga

Predstava "Smrt u Dubrovniku" u režiji Petra Pejakovića izvedena je sinoć u sklopu KotorArt Teatra

Jedinstveni ambijent, snažna gluma, originalna rediteljska rješenja, jednostavna i efektna scenografija doprinijeli su da sve nedvosmislene poruke o besmislu rata, koje donosi predstava "Smrt u Dubrovniku", dopru do publike. To ocjenjuju organizatori Međunarodnog festivala KotorArt u okviru kojeg je predstava sinoć i izvedena, kao segment serijala "KotorArt teatar".

Predstava u režiji Petra Pejakovića igrana je na novoj festivalskoj lokaciji, u dvorištu Stare termoelektrane na Tabačini.

Reditelj Petar Pejaković je nakon izvođenja predstave izrazio veliko zadovoljstvo što su ponovo nastupili u Kotoru, ovog puta na novoj lokaciji i pred brojnim mladim ljudima u publici.

"Jako mi je drago da ponovo igramo u Kotoru, ovog puta na KotorArt-u, ovdje u prostoru stare elektrodistribucije, u jednom prostoru koji je devastiran jednako kao naša istorija kojom se bavimo. Nadam se da će ovo biti začetak nekih stalnih kulturnih dešavanja u ovom prostoru, možda i začetak nekog pozorišnog zdanja ili kuće koja bi se ovdje našla. Ovo igranje je bilo jako dirljivo i nježno, ovaj prostor je fascinantan sam po sebi uz planine, padine, Lovćen, Štirovnik… Ovo je jedan žestok prostor sa jednom žestokom pričom, a tu je opet neka suptilna i tanana emocija, nekako baš nikad ne znate šta će se i na koji način desiti. Svako igranje je nekako posebno, mislim da je i publika nekako bila posebna i divna", ispričao je Pejaković.

Predstava je nastala u produkciji Dramskog studija Prazan prostor, u saradnji sa Akcijom za ljudska prava, u okviru projekta "Opsada Dubrovnika 1991-1992: Sjećanja na rat da se zlo ne ponovi", koji podržava Evropska unija kroz regionalni projekat EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, a implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Tekst predstave zasnovan je na više od 30 ličnih svjedočanstava i arhivskih materijala prikupljenih tokom istraživanja, a kroz autentične ljudske priče otvara pitanje odgovornosti, pamćenja i suočavanja s prošlošću. Umjesto zaborava i prećutkivanja, predstava bira umjetnost kao prostor istine i dijaloga, podsjećajući da je upravo nesuočavanje s prošlošću jedan od preduslova da se istorija ponovi, navodi se u saopštenju.

"Ovo je neka vrsta dokumentarne predstave, sve ono što se izgovori u predstavi ili se desi je stvar nekih istinitih priča koje smo uglavnom prikupili kroz intervjue ili neposredni razgovor sa oko 30 ljudi koji su bili učesnici tih dešavanja, uglavnom na ovoj crnogorskoj strani. Od njihovih životnih priča je predstava satkana. To nije nikakva izmišljotina ili neka mašta ili neka specijalna dramaturgija. Jednostavno, život je dramaturgija. Kroz dokumentarni teatar smo tako odlučili i neposredno i sirovo da se podijeli priča sa publikom, da se ne igraju neke specijalne scene, nego da se dijeli ono što je istina u tim pričama i što je neka osjećajnost i empatija koja nam je, čini mi se, možda i najvažnija sad u svemu ovome", istakao je reditelj.

Iako je predstava "Smrt u Dubrovniku" imala značajna gostovanja u regionu, te između ostalog osvojila Nagradu za najbolju predstavu u cjelini na 35. Marulićevim danima, Pejaković ističe da se predstava jako malo igra u Crnoj Gori.

"Nažalost, u ovom trenutku jako malo igramo u Crnoj Gori i Kotor je jedan od rijetkih gradova u kojem smo igrali i igramo. To je stvar nekog društveno-političkog trenutka, nažalost i loših politika sa kojima živimo 30 i nešto godina, čime se bavi ova predstava. Mnogo smo više igrali izvan Crne Gore nego u Crnoj Gori. Nadam se da ćemo imati volje i da se malo tim pozabavimo, tako da imamo prilike da vidimo publiku u drugim gradovima Crne Gore. Mislim da je važno neko suočavanje sa prošlošću i sa stvarima koje bi trebalo da su normalne i prirodne i koje bi trebalo da su dio procesa nekog ozdravljenja društva, koje se ne dešava, nego naprotiv, nekako se razbolijeva ponovo i ponovo", istakao je Pejaković.

Pored režije Petra Pejakovića, autorski tim čine dramaturškinja Anja Pletikosa, kompozitor Ilija Gajević, scenografkinja Ivanka Vana Prelević, kostimografkinja Lina Leković, saradnica za pokret Anđelija Rondović i producentkinja Marija Backović. U predstavi igraju: Slaviša Grubiša, Pavle Novaković (zamjena za Emira Ćatovića), Pavle Prelević, Miloš Kašćelan, Kristijan Blečić i Maša Božović.

Predanost autorskog tima i glumačke postave da rasvijetle događaje iz mračnog perioda recentne istorije Crne Gore i zemalja regiona, gledaoci su na kraju predstave nagradili dugotrajnim aplauzom i stajaćim ovacijama.

Glumac Pavle Prelević koji u predstavi donosi široku lepezu karaktera i emocija podijelio je utiske o samom procesu pripreme za predstavu.

"Bilo je zahtjevno, ali kako je krenuo proces, kako nemate drugih opcija, onda iz dana u dan nekako to dođe sve prirodno. Izučavate materijal, razgovarate sa ljudima, probate ga i tražite neki najbolji način da to izvedete i onda to na kraju dođe i bude nekad i lako. Svaka noć igranja je drugačija. Zavisi od ljudi koji su tu i načina na koji ću da priđem i da pričam sa njima. I onda to ide uzajamno, vlada razmjena između mene i gledalaca i to ide prirodno. Mislim da je to poenta pozorišta – da otvaramo osjetljive teme, osjetljive priče. Važno je da vam neko ipak pomogne kada odlučite da se bavite angažovanom vrstom teatra", naveo je Prelević.