Zašto mogu svi, samo ne mi: Vlada Bugarske i grad Plovdiv izgradili mali hram fudbala

A mi? U začaranom krugu između ko zna koga i čega, zapetljan između birokratskih, finansijskih, građevinskih i ko zna kojih još “institucija”, ni prilično skromni objekat u Prijestonici i poslije skoro deset godina nije završen – i niko ne zna kada će.

Svaki put kada reprezentacija Crne Gore odigra utakmicu u gostima protiv selekcija koje nisu top nivoa, gostujući u gradovima koji nisu metropole postavi se isto pitanje – kako oni mogu da imaju ovakav stadion, a mi nikakav?

Tako je i na gostovanju u Plovdivu, gradu za koga važi da je najljepši u Bugarskoj, a ujedno, prema brojnim istorijskim faktima, i najstarije trajno naseljeno mjesto u Evropi.

Plovdiv niti je najveći bugarski grad, niti su lokalni klubovi Botev i Lokomotiva najveći u zemlji, ali zato je stadion na kome igra Botev, a povremeno i nacionalni tim – pravi fudbalski hram, modernog dizajna, navijačkog komfora i prikladnog kapaciteta od nešto više od 18.000 mjesta.

Izgrađen je na mjestu nekadašnjeg objekta, koji je otvoren 1961. godine

Srušen je 2014. i izgradnja novog stadiona trajala je prilično dugo, jer su radovi više puta prekidani zbog finansijskih problema.

Obnova je ozbiljno nastavljena krajem 2020, kada je a stadion otvoren 29. aprila 2023. godine.

Gotovo kompletne troškove izgradnje pokrili su Vlada Bugarske i grad Plovdiv, a manji dio biznismen Ilijan Filipov, vlasnik moćne transportne kompanije PIMK. Filipov je nakon završetka izgradnje postao i predsjednik kluba Botev…

Zvanično, Vlada je u startu izdvojila oko 13 miliona eura, kasnije su se pojavili dodatni troškovi, pa je i grad Plovdiv učestvovao kroz budžetska sredstva i kredite, ali ni to nije bilo dovoljno, pa je Vlada obezbijedila dodatnih 17,2 miliona.

Kada se sve sabere, a po riječima biznismena Filipova, ukupni troškovi izgradnje iznosili su 33 miliona eura bez PDV-a.

U začaranom krugu između ko zna koga i čega, zapetljan između birokratskih, finansijskih, građevinskih i ko zna kojih još “institucija”, ni prilično skromni objekat u Prijestonici i poslije skoro deset godina nije završen – i niko ne zna kada će.