ALO, čujemo li se! AV ante portas

Jedan od najstarijih portala u Crnoj Gori prodat je prije neki dan. Na tu vijest niko nije reagovao

Ako se pitate koja je razlika između Feliksa Savona i Vladimira Božovića, bivšeg glavnog urednika portala IN4S s jedne, i osnivača tog medija s druge strane, odgovor bi mogao biti – prvi je šampion u boksu, a drugi u hokeju. Ili još jasnije – Kubanac je bokser, šta bi drugo bio u toj nesrećnoj zemlji. A Srbin je osnivač medija – šta bi drugo bio "u trenutku kada je trebalo artikulisati političku borbu za promjene u društvu".

Ostalo je još da odgovorim zašto je Božović vrhunski hokejaš, mnogo bolji nego što je njegov bivši urednik iz IN4S – bokser. Naime, trebalo je zaobići, preskočiti, pretrčati, zamijeniti, mnoge prepreke i oponente, kako bi se "pak" zabio u mrežu protivnika. Što se desilo nakon oslobođenja avgusta 2020. i toliko priželjkivanih promjena u društvu. "Ne moram posebno podsjećati koliko je to bila izazovna, tačnije teška borba", povjerio se svojevremeno Božović Vijestima, evocirajući uspomene na minuli rad na utemeljenju IN4S-a. Nakon čega je aktuelni rektor digao ruke od kontroverznog portala. Našeg Sputnjika. Bacača plamena i teorija zavjere. Digao je ruke od životnog djela prijatelja Gojka i urednika Savona, da bi preuzeo Univerzitet, gdje se borio za neophodne promjene na sasvim drugačiji način. Što se pokazalo više nego pozitivnim za rektorat i akademsku zajednicu. Zato je uostalom prije neki dan, umoran i kompromitovan, portal IN4S i prodat. Gojko je dobio neku kintu, a Božoviću su ostale uspomene na teška vremena.

Tako da bi na kraju sage o IN4S-u, kao "četničkom klepetalu na ustaške teme", jedan od zaključaka mogao biti – ljudi treba da se bave onim što najbolje znaju, a da se manu onog o čemu pojma nemaju. Jer, priznaćete, prava je šteta što se Vlado Božović nije mnogo ranije dohvatio rektorata i Univerziteta – bilo bi to ljekovito i za obrazovanje i za medije, time i za društvo u cjelini. Uostalom, da je umjesto nekog klepetala, ustaškog ili četničkog svejedno, vodio Univerzitet, družio bi se sa Baćom i Pavlovićem, a ne sa nekim Savonom i Raičevićem. Od kojih je ovaj prvi bokser, a drugi Srbin.

Ali da se vratim na temu. Dakle, jedan od najstarijih portala u Crnoj Gori prodat je prije neki dan. Još značajnija informacija je da na tu vijest niko nije reagovao. Kao da je nekom zavaljen džak krompira, juneća plećka ili onaj kontorverzni madrac Vasilija Čarapića. Politički protivnici osnivača IN4S-a Raičevića i Božovića odmah bi rekli da je to ćutanje najbolji pokazatelj marginalnosti i minornog uticaja ovog portala, jasan znak da IN4S i nije bio medij već obično četničko a ne ustaško klepetalo. Drugi, objektivniji, mogli bi konstatovati da se suštinski ništa nije promijenilo jer je "klepetalo" i prije prodaje i nakon nje, bilo i ostalo Vučićeva toljaga. Samo je sada stvar ozvaničena i formalizovana. Ali, čak i da su svi oni u pravu, zar činjenica da je prodat jedan od prvih portala u državi ne zaslužuje pažnju i analizu. Tipa, kome je prodat i zašto?!

Kupac je neki Saša Blagojević, no name Vučićeve poslovne i političke elite, sve do 2017, kada je lansiran u orbitu srpskog sveta mnogo ozbiljnije nego onaj Abazovićev satelit Luča u svemir. Tada je Blagojević kupio tabloid Alo, uz Informer, perjanicu OPG predsjednika AV, poslije čega slijedi munjeviti rast njegove propagandne imperije. Ubrzo postaje vlasnik TV Studio B, onda radio stanica Hit, Karolina, Lola, Jat, TDI, na kraju portala Biz, Pogled i sada IN4S. Niko ne zna čovjeka, na mrežama postoji samo jedna ili dvije njegove fotke, a još je manje poznato porijeklo novca sa kojim je Blagojević postao medijsko-propagandni mogul Vučićeve Srbije. Uz rame časnim i poštenim, vrhunskim novinarima, kako bi njihov gazda AV rekao, Mitroviću i Vučićeviću. Čak je došlo do umrežavanja braće i srpskog sveta, pa je DJV Informer postao suvlasnik u imperiji ovog Blagojevića. Što bi onda značilo da nam se preko IN4S-a Vučićević vraća na mjesto zločina, u našu malu, vječnu. Prvi put je došao preko Mila, sada preko Spajkija.

Valjda otuda vaskolika šutnja. Niko iz Vlade i vlasti ni riječ da kaže kako nam u dvorište, na mala vrata, ulaze najveći zagađivači (društvene) atmosfere na svijetu a ne samo u Srbiji – Alo i Informer. Ili Spajić i Bečić misle da nam oni stižu da podignu profesionalne standarde i čitalačku pismenost?! Sve ono što je IN4S pisao o ustaškim klepetalima, istina nakon što je rektor Božović od njih digao ruke, brzo će se zaboraviti, kada Blagojević, Vučićević, Milan K. i braća Vučić, preuzmu stvar u svoje ruke. Jednog dana će nam možda MK pričati kao rektor da je njegovo, Pipunovo a ne rektorovo, pregnuće u IN4S-u 2026/27 bio izraz lične potrebe da se artikuliše politička borba za promjene. "Ne treba valjda podsjećati koliko je izazovna odnosno teška borba to bila", izjaviće neke 1938. Milan Knežević, rektor Univerziteta, uz naglasak da je digao ruke od IN4S-a i DNP-a kada je preuzeo rektorat.

Još jedna važna činjenica – novi vlasnici portala IN4S odmah su šutnuli Gojka, eto mu hvala za sve zarobljene ustaše, strijeljane šiptare i samo linčovane montenegrine. Na mjesto glavnog urednika postavljena je izvjesna Tamara Ćalasan, koja nije bokser, ni hokejaš, već odbornica DNP-a u nekom lokalnom parlamentu. Pred njom je sad izazovan zadatak da četničko klepetalo o ustaškim i šiptarskim plaćenicima, preobrazi u proevropski narativ DNP-a i parlamentarne većine o članstvu CG u EU i bratu Rikiju Martinu. Sve u desetercu i sa Lovćena. Ni korak nazad.

Došao Saša Blagojević, nije Brent Sadler ali nije ni za bačit, a crnogorske institicije ni da zucnu. Ćuti i opozicija. Ne javlja se čak ni Miloš Nikolić nesuđeni portparol kavačkog klana, a kad stigne i DPS-a. Uostalom, šta bi rekao bilo ko iz DPS-a na tu temu a da ga Jole ili Krapović odmah ne zaskoče replikom – kad ste vi mogli da uvozite Bebu, zašto mi ne bismo mogli Saleta. Ili još bolje – kad ste vi Vučićevića, što mi ne bismo mogli istog Vučićevića. I u pravu su – sve najužasnije devijacije crnogorskog društva, koje ga razaraju i vuku ka dnu, utemeljio je DPS i njihov Počasni. Oslobodioci iz 2020. sada samo sve to kopiraju i usavršavaju.

I ko onda može, osim nedobronamjernog ili mrskog antisrbina, da optuži predsjednika Vučića da se miješa u unutrašnje stvari susjeda. I da njegov investitor, neki novi sale mutavi, nazdravlje ovom Blagojeviću, dolazi u CG da bi širio evropske vrijednosti, profesionalne standarde i medijsku pismenost. A ne da bi bespoštedno služio predizbornoj kampanji AV u Crnoj Gori koja je već počela pod sloganom – ni korak nazad. U čemu će osim četničkog klepetala, pomagati SPC, BIA, djelovi akademske zajednice i ne mali broj političkih satelita AV. Među kojima je DNP samo prvi ili srcu najbliži, ali ne i jedini. Ili kako bi rekao iskusni Ranko Krivokapić: manje su Milo i Momir bili 90-ih marionete Miloševića, nego što su ovi danas, iz parlamentarne većine, Vučićeve.

Alo.rs je samo još jedan od dokaza. Vučić zapišava po montenegrinskoj zemlji, od Novog do Pljevalja, od nekog Katića do sad već znamenitog Vraneša, od Baje Malog Knindže do nekog Saše Blagojevića i DJ Vučićevića. Koji su nam btw davno ušli u kuću, preko radija TDI, đe nas po čitav dan, godinama već, uveseljavaju zaječarskim humorom iz beogradskog studija. Na sve lepoj ekavici. Koja još nije u službenoj upotrebi, ali eto prilike – kada Bogdanović, Joković, Spajić i Mandić budu mijenjali ime jezika da bi digli na noge diskriminisani srpski, lepo bi bilo da se uz njega normira i ekavica. Da se pored kape u Ustav upiše i rotkapna, kako lepo kaže Milan K. novi guru IN4S-a. Umjesto rektora Božovića. Još jedna potvrda da se težak i ozbiljan rad uvijek isplati.