Brisanje Nikolasa Madura iz Venecuele

Bilbordi su prefarbani, a bivši saveznici kao jedva da čekaju zaborave čovjeka kojeg su nekada glorifikovali

Godinama je njegovo brkato lice gledalo sa propagandnih bilborda koji su veličali navodno revolucionarnu vlast diktatora koji je sebe predstavljao kao "zaštitnika naroda".

Propagandno iskonstruisano obožavanje bilo je toliko izraženo da su fabrike proizvodile plastične akcione figure koje su Nikolasa Madura slavile kao "neuništivog" i "čvrstorukaškog" osvetnika sa plaštom, poznatog pod nadimkom "Super Brk".

U primorskom gradu nedaleko od Karakasa vlasti su čak kante za smeće, kamione za odvoz otpada i nadvožnjake obilježavale zlokobnim crnim siluetama autokratovih brkova.

Pet mjeseci nakon što su američke specijalne snage svrgnule Madura, njegov pažljivo građen kult ličnosti se urušava, dok bivšeg predsjednika, koji je sada svrgnut s vlasti, iz venecuelanske istorije brišu nekadašnji saveznici koji djeluju očajnički željni da krenu dalje.

Ogromni portreti Madura i njegove supruge Silije Flores, koja je takođe u zatvoru, i dalje krase glavne saobraćajnice prijestonice, a na nekima je ispisan hešteg #WeWantThemBackNow ("Želimo ih nazad odmah"). U istorijskom centru postavljen je i sat koji odbrojava vrijeme od otmice ovog para, bilježeći broj dana koji su protekli od tada.

Na ulicama oko Mirafloresa, predsjedničke palate iz koje je autokrata nekada vladao, umjetnici naklonjeni režimu ispisali su poruke podrške po kioscima. "Que viva Maduro, carajo!" ("Živio Maduro, dođavola!"), piše na jednom. Na drugom stoji: "Volimo Madura."

Međutim, uzgleda da je takve naklonosti sve manje. Širom zemlje, bilbordi i slike svrgnutog lidera Venecuele tiho se uklanjaju ili brišu, ili se jednostavno prepuštaju propadanju i rastinju koje ih polako guta.

U jednom velikom stambenom naselju u centru Karakasa, oblasti koja se dugo smatrala uporištem režima, bijelom bojom prekrečeni su murali posvećeni političaru koji će ostati upamćen prije svega po tome što je Venecuelu odveo u diktaturu i jedan od najgorih ekonomskih slomova u mirnodopskim uslovima u istoriji.

"Bila sam zapanjena, pomislila sam: 'Šta?!'", rekla je jedna mještanka, opisujući trenutak kada je shvatila da je izdata naredba da se prekreče Madurovi murali ispred njene lokalne banke i apoteke. "Sve su ih prefarbali."

Na autoputu ka Guatireu, gradu istočno od Karakasa, Madurovo ime je na bilbordu iz kampanje za izbore 2024, za koje u velikoj mjeri smatra da su pokradeni pokrao, izblijedjelo gotovo do nevidljivosti.

Još istočnije, u gradu po imenu Kaukagua, čini se da je neki protivnik režima premazao cementom Madurov portret na javnom igralištu, zaklanjajući djelove diktatorovog lica.

Jedan grafiter koji radi sa šablonima naslikao je Madurov lik na obližnjem zidu, uz jedan njegov citat sa nedavnog sudskog ročišta u Njujorku. "Ja sam pristojan čovjek i još sam predsjednik svoje zemlje", pisalo je, neuvjerljivo.

Nestanak promadurovske propagande ogleda se i u javnim izjavama onih koji su preuzeli vlast nakon njegove otmice 3. januara ove godine.

Analiza venecuelanskog portala TalKual pokazala je da je privremena liderka Delsi Rodriges, Madurova bivša potpredsjednica i saveznica, pomenula njegovo ime 86 puta neposredno nakon američkog upada. Do marta je broj mjesečnih pominjanja pao na svega sedam – što je pad od više od 90 odsto. "Šta ostaje od lidera kada se njegovo ime više ne izgovara?", zapitao se TalKual.

Fil Ganson, politički komentator iz Karakasa, smatra da ti podaci vjerno odražavaju razmjere Madurovog pada.

"Zapravo je prilično tužno kada sebe predstavljate kao velikog revolucionarnog vođu, a SAD vas kidnapuju i nekoliko mjeseci kasnije niko više ne može ni da se sjeti vašeg imena", rekao je Ganson, dodajući sarkastično: "Mislim, Maduro? Da, zvuči poznato."

Diplomate kažu da venecuelanski zvaničnici sada rijetko pominju svog bivšeg šefa.

Ganson smatra da Madurov nestanak iz zvaničnog diskursa pokazuje koliko je tokom katastrofalnog perioda na vlasti otuđio ne samo protivnike režima, već i sopstveni pokret, dok se ekonomija smanjila za 70 odsto, a milioni ljudi pobjegli u inostranstvo. "Maduro ih je, od 2013. nadalje, jednostavno odveo u potpunu slijepu ulicu… Zato imam utisak da je većina ljudi na čavističkoj strani željela Maduru vidi leđa", rekao je.

Bijes javnosti zbog ekonomskog sloma dodatno je pojačavala iritiranost diktatorovim neozbiljnim nastupima pred kamerama, naročito njegovim stalnim plesom i pjevanjem na državnoj televiziji. "Maduro je bio potpuno bez osjećaja za realnost. Sve to Madurovo pjevanje i plesanje… mnoge je zaista nerviralo. Mislim da su čak i na čavističkoj strani ljudi mislili… 'Riješite nas ovog čovjeka!'", rekao je Ganson.

Navodno su i Donalda Trampa ljutili Madurovi plesni pokreti.

Tragovi podrške Maduru i dalje se mogu naći na ulicama Venecuele. Na nedavnom skupu podrške režimu ispred botaničke bašte u Karakasu, jedna demonstrantkinja držala je akcionu figuricu Madura u stilu Supermena i model Floresove s naočarima, nalik Čudesnoj ženi, iako je odbila da kaže svoje ime ili objasni naklonost prema bivšem predsjedničkom paru.

Još jedan učesnik marša, Vendel Gouveja, nosio je crvenu majicu sa pop-art prikazom Madurovog lica. "Niko mi nije platio niti me prisilio da dođem ovdje", rekao je Gouveja, optužujući "smotanog idiota" Trampa da je počinio očiglednu nepravdu otmicom njegovog predsjednika.

Međutim osim tih figurica i Gouvejine majice, gotovo da nije bilo ni traga Madurovom imenu ili liku. Većina od nekoliko hiljada demonstranata bila je obučena u bijelo, a ne u crveno, boju koja se tradicionalno povezuje sa čavističkim pokretom.

Na autoputu koji povezuje Karakas sa međunarodnim aerodromom vlasti su naslikale veliki mural u jarkim žutim i plavim bojama uz put, zahtijevajući oslobađanje bivšeg predsjednika: "Oslobodite Madura i Siliju".

U sedmicama nakon što je mural nastao, neko ga je sabotirao polivši ga crnom bojom.