Kupi diplomu

Nema što se nije izrodilo iz tog bastard bućkuriša kapitalističke (post)tranzicijske nacionalne države u kojoj je hegemonijski uspostavljen širok društveni konsenzus prema kojemu privatna poduzetnička inicijativa nema granica, niti smije imati prepreka

Taj sam promidžbeni oglas ugledao na prikladnom mjestu, u vlaku koji prometuje na relaciji sa Slovenijom. Reklamirao je neku privatnu poslovnu visoku školu, lociranu u mjestu nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, nadomak Zagreba.

I sve bi na tom plakatu bilo uobičajeno tipično za takav tip uratka, ničim ne bi plijenio posebnu pažnju, da se kao njegov udarni slogan nisu trsile poruke: nudimo rekordno kratko vrijeme školovanja. Nikad brže do diplome!

Premda pripadaju korpusu propagandnog sadržaja – možda će se netko sjetiti da su za vrijeme socijalizma blokovi televizijskog programa namijenjeni oglašavanju bili označeni kao EPP, ekonomsko-propagandni program – navedene karakteristike suptilno razdvajaju reklame od agitpropa ideološko-političkog diskursa.

U tom je smislu, da se vratimo ishodišnom motivu, navedeni primjer reklame iz vlaka netipično denotativan. Štoviše, svjedoci smo sirovom i brutalno direktnom oglasu. No važnije od puke detekcije tehničkih karakteristika reklamnog vizualno-auditivnog aparata, jest zapitati se o društvenim okolnostima vezanim za set vrijednosti na koji se pojedini oglasi naslanjaju, otvaraju prostor za takve profile diskursa nagovora.

Konkretnije, što je to s današnjim formalno-institucionalnim obrazovanjem, a da je moguće plasirati reklamne oglase poput navedenog? Ni tu, naravno, nismo na nepoznatom terenu. Zadnjih dvadesetak godina, u razdobljima tzv. kasne tranzicije i tekuće posttranzicije, svjedočimo rezultatima procesa privatizacije obrazovanja, posebice onog visokoškolskog.

Nema čega tu nema, nema što se nije izrodilo iz tog bastard bućkuriša kapitalističke (post)tranzicijske nacionalne države u kojoj je hegemonijski uspostavljen širok društveni konsenzus prema kojemu privatna poduzetnička inicijativa nema granica, niti smije imati prepreka.

Dapače, prepreke, ako ih ima, valja zakonodavno i praktično uklanjati. Pa i onda kada se radi o poljima od vitalnog društvenog interesa, a obrazovanje je, uz zdravstvo, temeljni socijalni stup.

Pošastni učinci privatizacijskih trendova u obrazovanju nisu možda tako neposredno vidljivi, na prvu, kao kada takvim procesima svjedočimo u zdravstvu, ali su na srednje i duže staze podjednako devastirajući.