Mašala Slavene, mašala…

Šuplja priča – bez i jedne konkretne informacije i bez i jednog jedinog odgovora na neko od milion konkretnih pitanja, vezano za projekat VB, koja muče ovadašnju javnost – pogotovo tzv. stručnu javnost (nije smiješno)

“Ministar Radunović sa izvršnom direktoricom UN-Habitata o projektu “Velje brdo””…

A taman što sam pomislio bio da bi trebalo da kažem nešto i o projektu naslovljenom “Gradski stan” – iza kojega stoji Glavni grad Podgorica – i koji je zamišljen kao odgovor “na sve izraženiji problem nedostatka povoljnih stanova, s obzirom na to da više od četvrtine domaćinstava u Podgorici nema trajno riješeno stambeno pitanje” – s ciljem da “stvori uslove za dostojanstven život i jačanje socijalne sigurnosti, posebno za mlade porodice, samohrane roditelje i starije građane koji nisu u sistemu socijalne zaštite”…

“Na Svjetskom urbanom forumu Ujedinjenih nacija u Bakuu (“Housing the world: Safe and resilient cities and communities” – The 13th session of the World Urban Forum (WUF13), Baku, Azarbejdžan – od 17. do 22. maja tekuće godine – op.a.), kliče otud Slaven Radunović – ministar u(ne)ređenja prostora u Vladi Milojka Spajića, “predstavio sam projekat “Velje brdo”, najveći infrastrukturni projekat u istoriji Crne Gore i jedan od najvažnijih razvojnih projekata države”.

Koji to još projekti spadaju u red “najvažnijih razvojnih projekata države” – pitamo se mi sad – ako uzmemo da je projekat “Velje brdo” ipak projekat – a ne šarena laža…

“Posebno mi je zadovoljstvo što je projekat prepoznat kao primjer savremenog i održivog urbanog razvoja”, kliče Slaven jednako, “ali i kao odgovor na jedno od najvažnijih pitanja današnjice – kako građanima obezbijediti kvalitetno i priuštivo stanovanje. Iskazano je uvjerenje da ovakvi projekti mogu biti primjer i drugim državama regiona koje se suočavaju sa izazovima urbanizacije i rasta cijena stanovanja. Zato je važno da iskustva dijelimo i gradimo održive gradove po mjeri čovjeka”.

Ovo “čovjeka” se vjerovatno odnosi na Milojka – Mićka – Spajića…

Šalu na stranu – Slaven veli da se u Bakuu sastao sa gospođom Anaklaudijom Rosbah (Anacláudia Rossbach), izvršnom direktoricom Programa Ujedinjenih nacija za ljudska naselja (UN-Habitat) – kojom prilikom je, veli, gospođi Rosbah “preporučio” projekat “Velje brdo” – i to “kao jedan od ključnih razvojnih projekata u oblasti urbanizma i stanovanja u Crnoj Gori, koji ima za cilj da na dugoročan i održiv način odgovori na stambene potrebe velikog broja građana Podgorice, uz snažnu socijalnu komponentu i unapređenje kvaliteta života”.

Ne veli da li je – ili nije – gospođa Rosbah imala neki komentar na Slavenovu preporuku – a veliko je pitanje i što je to Slaven, konkretno, prezentovao u Bakuu – o tome, izgleda, nema ni slova – tako da možemo samo da nagađamo na osnovu čega – na osnovu kojega je to materijala projekat “Velje brdo” prepoznat u Bakuu “kao primjer savremenog i održivog urbanog razvoja” – a može lako biti i da su Slavenu u Bakuu povjerovali na riječ – časnu pionirsku – bez postavljanja suvišnih pitanja i bez insistiranja na bilo kakvim detaljima – još ako je pomenuo i te milijarde (i milijarde) koje je Mićko Spajić “opredijelio” – što bi rekli stari DPS-ovci – za realizaciju projekta “Velje brdo”…

Kako bilo, na osnovu informacija – i oficijelnih i neoficijelnih – koje se odnose na projekat “Velje brdo” – a koje su u ovom trenutku javno dostupne – teško da bismo mogli doći do nekakvih validnih zaključaka – kako o projektu VB, tako i o Slavenovom gostovanju u Bakuu…

U pokušajima da dođem do bilo kakvih konkretnih informacija o boravku ministra Radunovića i njegove svite (entourage) u Bakuu – o tome kako je, konkretno, nazovi-projekat “Velje brdo” prezentovan u Bakuu – nabasah na nešto što je naslovljeno: Predlog platforme za učešće ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slavena Radunovića, na 13. zasijedanju Svjetskog urbanog foruma UN (WUF13), 17-22. maj 2026. godine, Baku, Azerbejdžan.

“Forum u Bakuu biće posebno važan”, stoji u Predlogu platforme, “jer će fokus staviti na stvaranje (sic) sigurnih, inkluzivnih, otpornih i održivih gradova i zajednica. Stambeno zbrinjavanje ima centralnu ulogu u ostvarivanju Agende 2030 za održivi razvoj i unapređenje održivih gradova i zajednica. Kroz brojne ministarske sastanke, stručne panele i bilateralne susrete, učesnici će imati priliku da predstave nacionalne politike, urbane reforme i investicione projekte, kao i da uspostave nova partnerstva u oblasti planiranja prostora (! – a ja sam bio ubijeđen da je planiranje posljednja rupa na Slavenovoj sviraljci – op.a.), stanovanja, zelene tranzicije i razvoja infrastrukture. Ministar Radunović će tom prilikom predstaviti projekat “Velje brdo””.

Šuplja priča – bez i jedne jedine konkretne informacije i bez i jednog jedinog odgovora na neko od milion konkretnih pitanja, vezano za projekat VB, koja muče ovadašnju javnost – pogotovo tzv. stručnu javnost (nije smiješno)…

Iza Predloga platforme je stajalo Slavenovo Ministarstvo – podrazumijeva se – a Platformu je utvrdila Milojkova Vlada 4. maja 2026. godine (bez održavanja sjednice) – i ne samo što je utvrdila Platformu – nego je i odredila članice Slavenove svite (entourage) za put u Azarbejdžan – na spisku su – imenima, prezimenima i funkcijama u Slavenovom Ministarstvu – tri gospođe – tri parke (Nona, Decima i Morta) – neću navoditi imena, prezimena i funkcije tih gospođa – nema potrebe – ali moram pomenuti da se na fotografiji koja je okešana uz vijest naslovljenu “Ministar Radunović sa izvršnom direktoricom UN-Habitata o projektu “Velje brdo”” (gov.me, 26. maja tekuće godine) – pojavljuje, uz pomenute tri gospođe – i četvrta gospođa – četvrta Slavenova pratilja – četvrta parka – koje nema – imenom, prezimenom i funkcijom – na pomenutom Mićkovom spisku – ali gdje ima mjesta za tri parke – ima vala mjesta i za tu četvrtu…

Riječ je o gospođi Radmili Lainović, naravno – koja je početkom godine prekomandovana na poziciju vršiteljke dužnosti direktorice novoformirane – i već vrlo kontroverzne – Slavenove Uprave za legalizaciju bespravnih objekata – da ne pominjem da je gospođa Lainović već potpisala par vrlo kontroverznih rješenja…

Ali o činodejstvovanju gospođe Lainović drugom prilikom…

Gori sam, znam, od Mice Kane (u kompletu sa svih sedam Kanica – arhitektica mladih) – ali kad vidjeh da je (i) gospođa Lainović uveličala WUF 13 u Bakuu svojim prisustvom – vjerovatno i mudrorijekom – ne izdržah, a da to ne pomenem…